Anđeo podiže pogled prema Bogu, svome Stvoritelju i Gospodinu.
Od Njega dobiva naređenja i jedva čeka dopuštenje da ih ispuni.

Prema gore usmjereno krilo ukazuje na moć koju je Bog darovao arkanđelu. Istodobno ukazuje na Boga, apsolutno Svetoga, kojemu nijedno stvorenje nije ravno. »Tko je kao Bog!«, to znači ime Mihael.

Lijevo krilo pokazuje da je Mihael poslan za spas čovječanstva. Blago i nježno vrhovi krila dodiruju kuglu zemaljsku, podsjećajući na Božju dobrotu koja seže do nakraj zemlje.

Na tom krilu je portret Gospe, Kraljice svemira i siromašnih duša. Blagoslov koji proizlazi od Isusa i Marije naznačio je lijevu ruku arkanđela. Tako Gospa iz Heede kao prava Majka polaže svoju desnicu na kuglu zemaljsku.

Desna ruka Mihaela zabija koplje u zemlju. Mihael želi reći: »Ovdje je sveta zemlja! Ovdje svaki zloduh mora nestati! Kao sluga Svemogućega, oslobađam mjesta za Njegovo spasonosno djelo.« Obzirom da nas je Isus Krist otkupio svojom smrću i Uskrsnućem, gornji dio arkanđelova oružja prelazi u znak Križa.

Dok je arkanđeo na konvencionalnim prikazima odjeven kao borac u bojnoj opremi, na ovoj skulpturi nosi jednostavnu halju koja bi se mogla nosti na liturgijskom slavlju.

Arkanđeo stoji na zemaljskoj kugli koja se čini premalenom u usporedbi sa njegovim stasom. To međutim ukazuje na nadnaravnu moć anđela, budući da je on glasnik Svemogućega Boga. Biblija govori o moćnom anđelu ogrnutom oblakom, gdje silazi s Neba a duga mu je bila nad glavom. I kad stade desnom nogom na more, a lijevom na zemlju (Otk 10,1f). To bi mogla biti slika arkanđela Mihaela.

Oko zemaljske kugle vijuga se zmija kao znak da se mi ljudi u ovome vremenu na zemlji nalazimo u borbi protiv mračnih sila. Prema Otk 12, 7 - 9 ova bitka između dobra i zla započela je prije zemaljskog vremena:

Uto se zametnu rat u nebu koji je »Mihael« sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anđeli prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati. I »mjesta« za njih više »nije bilo« u nebu. Bijaše zbačen veliki Zmaj, stara »Zmija« koja se zove »đavao« – »sotona«, zavodnik cijeloga svijeta – bijaše zbačen na zemlju i bijahu zbačeni s njime njegovi anđeli.

Ovdje na zemlji zli duhovi žele nas ljude povući za sobom u otpad od Boga. Do neke od Njega određene granice, Gospodin to dopušta. On time želi postići da se ljudi u kušnjama jasno odluče za Njega i Njegovu svetu volju. Sveti Mihael nam sa svojom odlučnošću za Božju stvar dolazi u pomoć.

Gdje god se on pojavi, svaka mračna sila mora nestati. Stoga se u našem prikazu zmija okreće od Mihaela i gmiže u drugom pravcu.

Kako je dobro zazvati sv. Mihaela i zadobiti ga za prijatelja!

Pjesma

Bože, sveti Gospodaru stvorenja svega,
za sjaj i čast Kraljevstva svojega
vojske anđela si pozvao,
visoke službe im odredio.

Tvoje prijestolje okruženo je njima;
njihov si život, njihova kruna.
Silno kliče sjajna vojska njihova:
Tko je kao Bog? Tko je poput Njega?

Tvoje lice neprestano gledaju
i u Tvome se svjetlu raduju.
Promatrati Tebe njih čisti i jača;
a Tvoj sveti dah obuhvaća.

O Kristu čitamo u poslanici Kološanima: On je savršena slika Boga nevidljivoga, prvorođenac svakoga stvorenja, jer je u njemu sve stvoreno – sve na nebu i na zemlji; vidljivo i nevidljivo, bilo prijestolja, bilo gospodstva, bilo poglavarstva, bilo vlasti; sve je stvoreno po njemu i za njega. On je prije svega, i sve se u njemu drži u redu (Kol 1, 15-17).

Pod vidljivim koje je stvoreno u Njemu misli se na svijet ljudi, pod nevidljivim na svijet anđela. Sveti Pavao vidi Sina Božjega kao duhovni prostor u kojemu sve stvoreno nastaje i u postojanju ostaje. On je također cilj u kojemu samo ljudi i anđeli nalaze svoje savršenstvo. Anđeli su ga postigli. Mi ljudi na zemlji smo na putu. Oni koji imaju anđele za prijatelje imaju nevidljivoga, ali živoga suputnika koji zajednički cilj već nosi u sebi. On podržava naše najdublje biće, koje u sebi nosi tendenciju: prema Bogu. »Ti si nas, Bože, stvorio za sebe i naše je srce nemirno dok ne počiva u Tebi«, tako to sveti Augustin izražava.

Pjesma:

Mudrošću su nadahnuti;
klanjaju se, plamte, hoće blistati.
Zborom poklik hvale odjekuje:
njihov »Svet, Svet« u visine putuje.

K'o glasnike ih šalješ Ti:
Tvoja Riječ u svijet dolazi.
Velika je u njima Tvoja snaga;
Tvoja su oni ruka, koja čudesa stvara.

Bore se protiv taštine i varavosti,
pokazuju put iz svake bezizlaznosti,
izbavljaju od opasnosti i nevolja,
one koji su slabi i u stisci od neprijatelja.

Nek' budemo uvijek anđelima okruženi;
po njima nas vodi bili veliki ili maleni,
dok jednom i mi u Svjetlu ondje
s njima stanemo pred lice Tvoje.

One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvišenu. Skuti njegova plašta ispunjahu Svetište. Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po šest krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. I klicahu jedan drugome:
»Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je zemlja Slave njegove!« Od gromka glasa onih koji klicahu stresoše se dovraci na pragovima, a dom se napuni dimom (Iz 6, 1-4).

Poniznost anđela je naznačena njihovim krilima: Oni se ne osjećaju dostojnima gledati u Boga, a također se ne osjećaju dostojni da On gleda njih. Zato krilima pokrivaju lice i stopala. Potpuno su obuzeti slavom Gospodnjom i klanjaju se Njegovoj Svetosti. Kada se pragovi zatresu od njihova glasna poklika, to ukazuje na moć anđela.

Sv. Petar kaže da anđeli iako su od ljudi jači i snažniji, ne izriču uvredljive osude protiv njih kod Gospodina (usp. 2Pet 2, 11). Time dolazi do izraza njihova poniznost čak i prema nama ljudima, slabijim stvorenjima.

Pjesma:

Anđele Božji, čuvaru moj,
ne napuštaj me, ne ostavljaj;
kroz dolinu suza me provedi
u visine, u visine k sebi!

Daj da uvijek na toj zemlji
tvoje vodstvo zaslužim,
svakog časa budem bolji,
nikoj' dan ne zažalim.

Budi uza me u borbi
kad' me napast mami k sebi;
brani me u zadnjoj bitci,
kad mi klone život umorni!

U tom svijetu punom grijeha
vijek mi prijatelj i vođa budi;
anđele Božji, čuvaru moj,
ne napuštaj me, ne ostavljaj!

Ljudi koji iz srca govore Bogu: »Ti si moje utočište i tvrđava, moj Bog, u koga se uzdam«, vrijedi ono što piše u Psalmu 91:

Neće te snaći nesreća, nevolja se neće prikučiti šatoru tvojemu. Jer anđelima svojim zapovijedi da te čuvaju na svim putima tvojim. Na rukama će te nositi da se ne spotakneš o kamen. Nogom ćeš gaziti lava i ljuticu, zgazit ćeš lavića i zmiju (Ps 91, 10-13).

Ovdje je izražena činjenica da je Bog odredio anđele kako bi oni štitili ljude. Jer su moćniji od nas, trebali bi služiti nama, slabijima. Na nama je da ponizno prihvatimo ovu službu kao dar Nebeskoga Oca. U isto vrijeme, dobri anđeli su nam uzor u hrabrom služenju drugima. Ako nam netko zahvali na tome, na primjer riječima: »Ti si anđeo!«, takva pohvala je opravdana.

Pjesma:

»Ave Maria, gratia plena.«
Tako anđeo pozdravlja Djevicu Mariju,
jer nosi poruku od Gospodina.

»Evo, ti trebaš začeti Sina;
za tim čezne i Nebo i zemlja,
da ti budeš Majka Gospodinova.«

Marija sluša želju Višnjega.
Ona reče: »Ja sam službenica Gospodnja;
neka mi bude po Riječi tvojoj.«

Sada želimo hvaliti, slaviti i zahvaljivati,
Gospodina na Nebu uzvisivati,
jer nas je sve otkupio.

Ljubav i poštovanje anđela prema Mariji možemo naslutiti u obećanju Isusova rođenja po anđelu Gabrijelu.

Poslije šest mjeseci posla Bog anđela Gabriela u Galilejski grad imenom Nazaret, k djevici zaručenoj s mužem iz Davidove kuće, komu je bilo ime Josip. A djevici bijaše ime Marija. Kad anđeo uđe k njoj, reče joj: »Raduj se, milosti puna! Gospodin je s tobom!« (Lk 1, 26 – 29).

Arkanđeo Gabrijel se ne pojavljuje iznenada Mariji, kao prije Zahariji, kada mu je najavio rođenje Ivana Krstitelja. K Mariji ulazi, kao kroz vrata, kako bi trebalo i biti pred nekom višom osobom. S poštovanjem pozdravlja Mariju: Raduj se, milosti puna, Gospodin je s tobom. Osjeća se njegova zadivljenost nad ovom od Boga izabranom svetom Djevicom.

Čini se kako sluti da susreće svoju buduću Kraljicu i smije joj donijeti najljepšu poruku koja je ikada bila naviještena na zemlji: Božji Sin će postati jedan od nas. On će postati čovjek. S anđelima nebeskim smijemo i mi grešnici pozdraviti svetu Djevicu: Zdravo, Marijo, ...

Pjesma:

Sv. Ivan vidioc ugledao je dva znaka na Nebu:Potom se u nebu pokaza veličanstven znak: žena obučena u sunce, mjesec pod njezinim nogama, a na glavi joj vijenac od dvanaest zvijezda (Otk 12, 1). – Zatim se pokaza drugi znak u nebu: velik Zmaj plamene boje sa sedam glava i deset rogova. Na glavama mu sedam kruna (Otk 12, 3).

Jedan znak predstavlja Mariju i s njom narod Božji, drugi znak Sotonu koji progoni narod Božji. Ovaj sukob između njih dvoje, koji se odvija na zemlji, nastavak je borbe koja se ranije odvijala »na Nebu«.

Uto se zametnu rat u nebu koji je »Mihael« sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anđeli prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati. I »mjesta« za njih više »nije bilo« u nebu. Bijaše zbačen veliki Zmaj, stara »Zmija« koja se zove »đavao« – »sotona«, zavodnik cijeloga svijeta – bijaše zbačen na zemlju i bijahu zbačeni s njime njegovi anđeli (Otk 12, 7 - 9).

Na razini čiste prirode Sotona je pametniji i moćniji od nas ljudi. Stoga bismo bez nebeske pomoći bili od njega bespomoćno poraženi. Bog nam dolazi u pomoć preko svog arkanđela Mihaela i njegovih anđela.

Prema riječima gospođe Grete Ganseforth, njoj se ukazao sv. Arkanđeo odjeven u ovakvu štolu, te učinio da zapamti njezin izgled. Po toj slici Greta je izvezla ovu štolu i poklonila je župi Heede. Zamolila je anđele za znak Križa kako bi se njihova pojava razlikovala od iluzija zlih duhova. Dva ljiljana s vanjske strane tkanine ukazuju na čistoću i sjaj anđela.

Gorući »Plameni mač« na svakoj nutarnjoj strani susrećemo također i u Post 3,24. Tamo se nalazi pored kerubina koji čuvaju put do stabla života. Na štoli sv. Mihaela ovaj simbol označava, da on štiti sve sveto i posjeduje moć nad đavlom i njegovim pristašama. Kao svećenička štola ovi simboli znače da je svećenicima dodijeljeno dioništovo u blagoslovnoj moći Kristova Križa, moć nad demonima i udio u Božjoj čistoći i sjaju. Ovim božanskim darovima služi onim ljudima koji su prijemčivi za te milosti.

Pjesma:

Tebi je Crkva zapovijeđena;
sveti Mihaele!
Jer si pokrovitelj naš i obrana.

U borbi nam pomozi,
do pobjede nas vodi, sveti Mihaele!
Čuvaj tvojim mačem i štitom,
sveti Mihaele!
Crkvu, stado i pastira.

U borbi nam pomozi,
do pobjede nas vodi, sveti Mihaele!

Kad Zmaj vidje da je zbačen na zemlju, poče progoniti Ženu koja je rodila muško dijete. Ali Ženi bijahu dana dva krila velikoga orla da odleti u pustinju u svoje sklonište, gdje će se – daleko od Zmije – hraniti »jedno vrijeme i dva vremena i pola vremena«. Tada Zmija ispusti iz svojih usta za Ženom mlaz vode poput rijeke da je odnese rijeka. Ali zemlja pomože Ženi: otvori svoja usta i proguta rijeku koju je ispustio Zmaj iz svojih usta. Tada, obuzet gnjevom protiv Žene, Zmaj ode da vodi rat protiv ostalih iz njezina potomstva, protiv onih koji vrše Božje zapovijedi i čuvaju Isusovo svjedočanstvo (Otk 12, 13 - 17).

Najveličanstveniji anđeo htio je biti poput Boga. Ta ga je oholost učinila đavlom, Božjim protivnikom. On progoni narod Božji. On mrzi Mariju, čiji je ona prototip i Majka. Svako ljudsko biće je izloženo Sotoninim napadima, a posebno svaki vjerni kršćanin. Zato sv. Pavao kaže:

Jer naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnika ovoga mračnog svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima (Ef 6, 12).

Međutim, Bog je »Gospodar«, također i Gospodar Sotone. Bog štiti svoj narod u svim vremenima. On mu daje »krila«. Stavlja ga pod zaštitu Marije, Majke Njegova Sina.

Pjesma:

Kriste, ti kruno anđela nebeskih,
Stvorče i Spase ljudskih naraštaja,
Podaj milostiv nama stić u dvore
Rajskoga kraja!

Anđele borče, Mihovile, siđi
S visokog neba na pute nam zemne,
Satri Sotonu, ratove sve smiri.
Očuvaj mir nam!

Riječi koje je Bog nekada izgovorio svome narodu Izraelu možemo primijeniti i na današnji Božji narod: Ovako govori Gospodin: Šaljem, evo, svog anđela pred tobom, da te čuva na putu i dovede te u mjesto koje sam priredio. Poštuj ga i slušaj! Ne buni se protiv njega, jer vam neće opraštati prekršaje: ta moje je ime u njemu. Ako mu se budeš vjerno pokoravao i budeš vršio sve što sam naredio, ja ću biti neprijatelj tvojim neprijateljima i protivnik tvojim protivnicima (Izl 23, 20 – 23).

Anđeo o kojemu govori Sveto Pismo trebao je voditi Izrael kroz Sinajsku pustinju do Obećane zemlje. Narod nije uvijek slušao glas anđela. Mrmljali su protiv Mojsija. Htjeli su se vratiti u Egipat. Njihova pobuna bila je neposlušnost Bogu. Bog je pohodio svoj narod dvostrukim značenjem ove riječi: poslao je kazne i tako ih vratio ka vjeri i povjerenju. Tako su konačno postigli od Boga postavljeni cilj.

Naše hodanje po pustinji je zemaljsko vrijeme. Veličanstveni cilj koji nam Bog priprema jest vječno zajedništvo s Njime, Trojedinim Bogom. On nas vodi po svojim svetim anđelima. Sveti Mihael jedan je od prvih među anđeoskim Knezovima (usp. Dan 10, 13). On se zauzima za Božji narod (Dan 12, 1). On je njegov zaštitnik.

Sveti Mihaele arkanđele!
»Tko je kao Bog!« – Tvoje ime
govori o Onome koji je jedino svet,
o neuporedivom Bogu, i o strahopoštovanju
koje Mu svako stvorenje duguje.
Ponizno dižeš pogeld k Njemu:
Dosta ti je zamah Njegove ruke,
već si čuo i poslušao.
Kamo god te pošalje, tamo je Božja zemlja.

Svaka đavolska sila bježi pred tobom.
Ti oslobađaš mjesta za Boga koji je Ljubav.
On se zauzima za grješnike.
On liječi naše rane.
On nas posvećuje svojim Duhom.
Tko Njemu vjeruje, ne treba strepiti.

On nam daruje Isusa Krista,
Svoga Sina i Njegovu Majku Mariju.
Ti si, sveti Mihaele, Njihov sluga.
Ti štitiš ljude, koje je Krist stekao za sebe.
Tvoja krila se protežu do nakraj zemlje.
Boriš se protiv nevjere i zabluda,
protiv mlakosti i paralizirajućeg straha.
Ti krčiš put za Duha Svetoga.
Pomozi zaštitniče Crkve cijeloga svijeta,
da naša zemlja postane Božja sveta zemlja.
Zauzmi se za jedinstvo u vjeri i ljubavi.
Privedi umiruće pred lice milosrdnoga Boga.
Neka Ga hvale svi ljudi i anđeli zauvijek.
Amen.

ili:

Molitva sv. Mihaelu arkanđelu
»Tko je kao Bog!«,
tako glasi tvoje ime.
Tvoja moć je poniznost.
Gdjegod se pojaviš,
uzmiču zli duhovi.
Nalazimo se u borbi.
Ne možemo ništa sami.
Dođi nam u pomoć
sa vojskom svojih anđela!

Budi naša snaga
u ljudskoj slabosti!
Zaštiti nas od lukavstva
mračnih sila!
Bog neka je najveći,
s nama kao i s tobom,
sveti Mihaele arkanđele.

ili:

Sveti Mihaele arkanđele, brani nas u boju!
Protiv pakosti i zasjeda đavolskih, budi nam zaklon!
Neka mu zapovijedi Bog – što ponizno molimo – i ti,
vojskovođo vojske nebeske,
Sotonu i druge zle duhove,
što svijetom obilaze na propast duša,
božanskom jakošću u pakao protjeraj. Amen. (Lav XIII.)

Pomolimo se, kako nas je Gospodin naučio moliti:
Oče naš,
koji jesi na nebesima,
sveti se ime Tvoje.
Dođi kraljevstvo Tvoje.
Budi volja Tvoja,
kako na nebu tako i na zemlji.
Kruh naš svagdanji daj nam danas,
i otpusti nam duge naše,
kako i mi otpuštamo dužnicima našim.
I ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od zla.
Amen.

Blagoslov:
Po zagovoru Majke Božje Marije,
Kraljice svemira i siromašnih duša,
neka nas blagoslovi Svemogući Bog,
Otac i Sin i Duh Sveti.
Amen.

Molitva na kraju 9. dana

Sveti Mihaele arkanđele, tebe moćnoga kneza vojske anđela,
Bog je u svome milosrđu poslao k nama ljudima. Tvoja je radost
da po tvojoj nadnaravnoj snazi budeš uz nas u potrebama našega života.
Po volji našega Gospodina,
danas te izabirem za svoga prijatelja i suputnika na svom zemaljskom hodočašću.
Tebi se povjeravam dušom i tijelom, tebi predajem svoj odmor i rad,
svoja razmišljanja i molitvu.
Budi moje svjetlo da mogu razlikovati Božji put od svih stranputica.
Daj mi hrabrost da slijedim svoj poziv.
Budi moja snaga u mojoj nepostojanosti.
Priskrbi mi poniznost, da prepoznam volju Božju
i iz riječi svojih bližnjih.
Ti si vođa dobrih anđela protiv onih,
koji su se svojeglavo podigli protiv Boga.
Daj da prozrem đavolska lukavstva.
Ti si sa svojim anđelima sluga Marijin, Majke našega Gospodina.
Izmoli mi veliku ljubav prema njoj i potakni me da se zauzmem za nju,
Kraljicu svemira i siromašnih duša.
Budi mi vođa do završetka moga života.
Kada se rastanem od ovoga svijeta, uzmi moju dušu u svoje ruke
i privedi je ka promatranju Boga.
Njemu, Trojedinome Bogu, želimo tada zahvaliti
za Njegovo milosrđe prema svim anđelima i svetima.
Njemu jedinome pripada čast, Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Amen.

Sancte Raphael cum Tobia,
Sancte Gabriel cum Maria,
Sancte Michael cum coelesti hierarchia,
custodite nos in via.

Sveti Rafaele s Tobijom
Sveti Gabrijele s Marijom
Sveti Mihaele s nebeskom hijerarhijom
budite uvijek našom zaštitom.

Moj sveti anđele, koji si mi dobrotom Božjom darovan,
ti prijatelju, koji me pratiš na putu, glasniče Oca,
koji znaš za mene, brineš za mene,
uđi u moj život, ja te pozivam!

Otvori moj duh za Božje misli! Pripremi srce za ljubav bez kraja!
Natopi dušu dahom Duha! Pomozi, da me svaka životna kušnja
dublje sjedini s Kristom, Gospodinom, i Njegovom Zaručnicom,
svetom Crkvom.

A kad ON jednom dođe, da me odvede kući, budi moj pratitelj
u vječnu Domovinu. Tamo ćemo slaviti i zahvaljivati našemu
Trojedinome Bogu, sa zborovima anđela i mnoštvom svetaca
u sve vijeke vjekova. Amen.

Molitva za štovalište Heede

Isuse, Gospodine i Otkupitelju naš!

Tvojoj providnosti, dugujemo štovalište Heede i Tvome milosrđu
sve milosti koje si nam darovao po svojoj Majci Mariji.

Sebe je nazvala »Kraljicom svemira«. Njoj preporučamo
Njemačku i narode zemlje.

Ona želi biti čašćena kao »Kraljica siromašnih duša«.
Mnogi su ljudi iskusili njenu pomoć u svojim nevoljama i potrebama,
a nepregledno mnoštvo siromašnih duša u čistilištu njezinu utjehu.

Radujemo se zbog svega ovoga. Zahvaljujemo Tebi na svemu ovome,
i našoj Majci i Kraljici Mariji. Molimo Te:
Probudi u nama veću radost za molitvu. Daj da više cijenimo,
biti jedno s Očevom voljom u svemu što činimo.
Prosvijetli odgovorne da sve što si učinio u Heede,
nailazi na javno priznanje. Daj da se Tvoji planovi spasenja
s ovim štovalištem u potpunosti ispune.

Vi anđeli i sveci nebeski:
Molimo vas za pomoć, da naša Majka Marija,
Kraljica svemira i siromašnih duša,
sve više bude voljena i čašćena na spasenje svijeta i siromašnih duša,
te na veću slavu Trojedinoga Boga.
Amen.

Krunica Kraljice svemira i Kraljice siromašnih duša

Zdravo, Marijo, ... Isus, koji se za svijet predao.
Zdravo, Marijo, ... Isus, koji je milostiv onima, koji su najpotrebniji Njegova milosrđa.
Zdravo, Marijo, ... Isus, koji siromašnim dušama daruje oprost i mir.
Zdravo, Marijo, ... Isus, koji je tebe, o Djevice Marijo, uzvisio za Kraljicu svemira.
Zdravo, Marijo, ... Isus, koje je tebe, o Djevice Marijo, postavio za Kraljicu siromašnih duša.

Draga Majko Božja!

Tvoj Sin, naš Otkupitelj Isus Krist, dao je tebe i nama za Majku.
Zahvaljujemo Mu na tome i zahvaljujemo tebi, što si nas
prihvatila kao dar Njegova Srca. On je tebe uzvisio za Kraljicu
svemira i siromašnih duša. Sada ti držiš svoju ruku
kao Majka nad cijelim svijetom, nad svim ljudima
zemlje i nad siromašnim dušama.

Kako bi ostvarila svoj poziv, tražiš ljude koji ti vjeruju
i tebi se potpuno stavljaju na raspolaganje. Evo dolazimo
k tebi i posvećujemo ti se dušom i tijelom, svojim životom i
patnjom. Dopusti da po tebi i u tebi postanemo služitelji
Presvetoga Srca Isusova na spasenje svijeta i na slavu
Oca na Nebesima. Amen.

Najvažnije svetište svetoga Mihaela je na brdu Monte Gargano, na istočnoj obali južne Italije. Tamo su hodočastili pape i biskupi, carevi i kraljevi kao i veliko mnoštvo vjerničkog puka. Sveti Franjo se iz strahopoštovanja nije usudio ući. Sveti Padre Pio često ga je posjećivao.

Evo kako je sveti Mihael sam odabrao ovo mjesto:

Bilo je to 8. svibnja 492. god. Neki bogataš posjedovao je velika stada stoke koja su pasla blizu po planinama. Jedan veliki i divlji bik udaljio se od stada. Vlasnik i njegove sluge dugo su ga tražili u gudurama i na uzvišicama. Napokon su pronašli životinju kako stoji opčinjeno ispred jedne pećine. Vlasnik se razbjesnio na bika, uzeo je svoj luk i ispucao jednu strijelu u njega. Ona je, međutim, promijenila smjer leta i ozlijedila samoga strijelca. To se onima koji su nazočili tom događaju činilo toliko čudnim, da su se o tome raspitali kod biskupa Siponta (danas Manfredonije). Tada je biskup pozvao narod na molitvu i trodnevni post. Na kraju tih dana sveti Mihael arkanđeo ukazao se biskupu i rekao mu:

»Dobro si učinio što si se posavjetovao s Bogom o ovom događaju kojega ljudi ne mogu sami sebi objasniti. Bilo je to po mojoj volji. Ja sam Mihael arkanđeo, koji stoji neprestano uz Božje prijestolje. Želim da ovo mjesto na zemlji bude čašćeno i da ima prednost pred drugim mjestima. Ja sam čuvar i stražar nad svime što se ovdje događa.«

Sveti arkanđeo se objavio biskupu Siponta još i drugi i treći put.

Povod trećeg ukazanja bilo je biskupovo hodočašće sa svojim narodom na treću godišnjicu prvoga ukazanja. Narod se iz poštovanja nije usudio ući u pećinu, u svetište sv. Mihaela. »Prinosili su svoje molitve ispred pećine«, kaže se u rukopisu iz 8. stoljeća.

Ali vjernici se time nisu zadovoljili. Željeli su da se Euharistija slavi u unutrašnjosti pećine. Neka se posveti prema crkvenom običaju. Biskup se po ovom pitanju posavjetovao s papom. Ovaj je odgovorio: »Kada bismo bili određeni da o tome odlučimo, trebalo bi za dan posvećenja odrediti 29. rujna; ali preporučljivo je pričekati naredbu nebeskoga Kneza.«

Tri dana se opet molilo i postilo. Pred kraj se biskupu opet objavio sveti Mihael arkanđeo i rekao:

»Ovu crkvu više ne treba posvećivati. Obzirom da sam ja nju izabrao za svoje sjedište, sâm sam je i posvetio.« Biskup je to prenio narodu. »Bosim nogama krenuo je biskup Siponta sa susjednim biskupima i svojim narodom u procesiji na hodočašće posvećenoj pećini«, stoji u predaji. Tamo je biskup slavio prvu svetu žrtvu.

Za vrijeme svoje vladavine od 1002. do 1024. godine, njemački car Heinrich II., na glasu svetosti, posjetio je svetište svetoga Mihaela na brdu Monte S. Angelo, na istočnoj obali Italije. Na tom mjestu je jednom proveo cijelu noć.

Navodi se, kako je tamo imao ukazanje sv. Mihaela. Car ga je zamolio, da Njemačko carstvo uzme pod svoju posebnu zaštitu. Smiješeći se, Mihael je odgovorio: »Naravno, sve dok carstvo to zaslužuje.«
Kako bi anđeli na zemlji mogli u Božjem duhu djelovati, trebaju im ljudi koji su – poput njih – otvoreni Bogu i žele živjeti po Njegovoj volji. Ponos i nevjera čine čovjeka nesposobnim primiti milost i moć, koju Bog daruje preko anđela. Upečatljivo je, da je Njemačka kapitulirala upravo na dan ukazanja sv. Mihaela, 8. svibnja 1945. god. i Drugi svjetski rat je završio. Nijemci bi sigurno bili pošteđeni jada i patnje ratnih godina, da je Njemačka sa svojom tadašnjom vladom živjela na način da zaslužuje zaštitu sv. Mihaela.

Imati Mihaela arkanđela za sveca zaštitnika je Božja milosna ponuda za nas. Svaka generacija zahvalno je mora prihvatiti i u molitvi se u njega pouzdati.

U Heede je 29. rujna 2008. god., na proslavu blagdana sv. Arkanđela, svečano blagoslovljen kip Mihaela iza crkve Svete Marije. Na tom prikazu Arkanđeo svoje koplje zabija u kuglu zemaljsku i pogađa je na mjestu gdje je prikazana Njemačka, konkretno Heede. Kao kraljica svemira, Marija je i Kraljica anđela.

Molimo je: »Privedi nas ljude u jedinstvo sa Božjim svetim anđelima.«
Ovo odgovara planu Nebeskog Oca koji je anđele i ljude stvorio jedne za druge.

Pod pontifikatom Grgura Velikog 590. god., stanovništvo grada Rima pogodila je kuga. Svakodnevno je umiralo stotine stanovnika. Sveti Otac pozivao je na javne molitve i procesije. Na procesiji, u kojoj se slika Gospe od Bazilike Svete Marije Velike nosila do Bazilike Svetog Petra, ukazao se Mihael arkanđeo na kruništu mauzoleja cara Hadrijana, nedaleko od Sv. Petra. U ruci je nosio veliki mač iz kojeg je tekla krv.

Sv. Mihael je vraćao mač nazad u korice. To je za Papu i narod Rima bio znak, da je epidemiji kuge došao kraj. Papa je to vidio. Nosio je sliku Majke Božje i otpočeo pjesmu »Regina Coeli«. »Raduj se, Kraljice neba, Aleluja!«, pjesma je u čast Mariji zbog radosti jer je Isus, njezin Sin, ustao iz groba. Prema predaji, pjevanju su se pridružili i anđeli s Neba.

Stanovnici su se kuge riješili, dakle, zahvaljujući Majci Božjoj i Mihaelu arkanđelu. U spomen na taj događaj na tom je mjestu sagrađena crkva »Regina Coeli«. Mauzolej, na kojem se ukazao sv. Mihael, zove se od tada »Castel Sant'Angelo« – »Anđeoska tvrđava«.